Micika se vratila Mariji u zagrljaj

Mama, vratila mi se, nije me zaboravila, bile su riječi koje je uzvikivala petogodišnja Marija Krivaja iz Busnova, nadomak Prijedora, dok je trčala u zagrljaj svojoj malenoj drugarici – srni Miciki, koju je pronašla i othranila još dok je bila beba.

– Marija i ja smo prošle godine u maju šetale i slučajno pronašle lane u šumi. Donijele smo ga kući i hranile mlijekom iz flašice i ono se na taj način s nama sprijateljilo – priča Bojana Krivaja, Marijina majka.



U njihovom domaćinstvu je, kaže ona, Micika bila sve do marta, nakon čega je otišla i nije je bilo puna tri mjeseca, ali se, na radost svih ukućana, a pogotovo malene Marije kojoj je lane najviše priraslo srcu, prije nekoliko dana ponovo vratila.

Iako su srne poznate kao plašljive životinje, ova nije oklijevala da u ponovnom susretu požuri u zagrljaj toplih dječjih ruku i stvori prizor koji bi zagrijao i najhladnija srca.

– Taj period dok je boravila s nama uopšte je nismo zatvarali i sve vrijeme je bila na slobodi. Odlazila je u šumu i vraćala se, ali svaki dan je bila tu negdje oko kuće – ispričala je Marijina majka, koja je svjedok velike ljubavi i prijateljstva između ove dvije neiskvarene duše.

Micika je, priča Bojana, boraveći u njihovom domaćinstvu zavoljela hljeb, ali je svakog dana za nju morao biti i neki slatkiš. Marija je svakodnevno žurila da što prije nahrani svoju drugaricu, te da se bezbrižno igraju i uživaju u zajedničkim trenucima. Da prijateljstvo nije samo ono koje se rodi između dva čovjeka, potvrdio je ovaj primjer po ko zna koji put, ali je i pokazao da se pravi prijatelji nikad ne zaboravljaju.

– Iako su prošla puna tri mjeseca, otkako je posljednji put boravila blizu naše kuće i družila se s Marijom, ona je ipak nije zaboravila i sada dolazi samo kad je ona kod kuće. Kad nje nema, neće da dođe – kazala je Bojana, opisujući ovu nevjerovatnu povezanost dvije drugarice.
Osim što svjedoče igri, trčkaranju, ljubavi i prijateljstvu, ova dva bića ujedno i zajedno odrastaju, što je uljepšano ispreplitanim toplim osjećanjima.

I dok je Marija vozila bicikl, Micika ju je u stopu pratila, kada je brala cvijeće, Micika joj je pravila društvo, kada je bila tužna, ona bi joj stavila glavu u krilo i nasmijala je, ali i kada krene na spavanje, ova petogodišnjakinja zna da tamo negdje u šumi ima drugaricu koja će joj uvijek iskreno potrčati u zagrljaj.

Be the first to comment

Leave a Reply