Lov u priobalju Drine porodična tradicija: Nas dva brata malo lovimo, više se provodimo

Braća Sejmenović i Alempić

Osobenost lovačkih udruženja u priobalju Drine, i ne samo ovdje, jeste da pod svojim okriljem okupljaju mnoge porodice, a ponekad i sve „muške glave“ u porodicama.

S godinama se, kao po nekoj tradiciji, s koljena na koljeno, prenosila ljubav prema lovu i prirodi. Tako su mnogi očevi, na veliko zadovoljstvo, svoje sinove regrutovali u lovačke organizacije i tako, kad dozvoli vrijeme i kad je sezona lova, obitovali zajedno u prirodi.

Lovačko udruženje „Vukovi sa Drine“ iz Zvornika je uistinu jedna velika porodica. Među 320 lovaca, zajedno sa počasnim članovima i pripravnicima, dosta je braće, očeva i sinova sa članskom knjižicom.

Risto Alempić iz Drinjače je više od tri decenije član ovog udruženja. Ljubav prema lovu i prirodi prenio je i na svoja dva sina – Dragomira i Milomira. Alempići su, u lovačkoj sekciji Drinjača, među najaktivnijim članovima.



Dragomir ima 42 godine, bavi se ugostiteljstvom, a kada je počinjao lovačku karijeru, radio  je kao deminer u Oružanim snagama BiH. Tada je rezonovao da sve eventualne opasnosti, koje proizilaze na radnom mjestu, samo u gori može da zaboravi i da se opusti. Lov i priroda ušli su mu pod kožu još dok je bio mali. Sjeća se da je kao sedmogodišnji dječak išao sa ocem i komšijama u lov, najčešće noseći ranac.

– Na početku karijere preokupacija mi je bio lov na lisice i zeca, dok posljednjih godina najviše lovim divlje svinje. U lov, obično, odlazimo grupno.  Otac je dugo godina bio predvodnik naše družine, njegova se riječ slušala i poštovala. Sigurno da nam je lakše loviti kad smo u grupi, a i prijatnije se osjećamo u prirodi – kaže Dragomir, koji je i predsjednik lovačke sekcije u Drinjači već četvrti mandat.

Njegov mlađi brat Milomir, lovac je postao 2000. godine. Specijalnost su mu divlje svinje. Pošto se, kako kaže, istakao u lovu  na „garavu divljač“,  Milomir je ubrzo, izabran za lovočuvara u „Vukovima sa Drine“. Svoj posao, od početka 2002. godine, saznajemo, obavlja profesionalno i korektno, na zadovoljstvo iskrenih i pravih ljubitelja ovog hobija.

– Ovaj posao se mora voljeti. Ko ne voli lov, ne voli ni divljač. Imam korektnu saradnju sa lovcima u sve četiri sekcije našeg društva –  kazuje Milomir i dodaje da je sve manje krivolova na prostoru kojim gazduje njegovo udruženje zahvaljujući između ostalog i efikasnoj lovočuvarskoj službi.

Milomir navodi da se lovište zvorničkih lovaca prostire na oko 23.000 hektara, te da mu u zaštiti divljači pomaže i pomoćni lovočuvar Teufik Suljičić – Pepo iz Kamenice.

– Svaki lovac treba da bude lovočuvar i da svako na svom području gdje lovi, treba da štiti i brine o divljači kako bi imali što bogatije lovište – govori Alempić, koji je ljubav prema lovu prenio i na svog sedmogodišnjeg sina Miroslava.

Izazovu lova i prirode nisu mogli da odole ni braća Sejmenovići iz Zvornika. Rade i Aleksandar sa Alempićima su, praktično zaštitni znak sekcije „Drinjača“. Kao magistri hemijske tehnologije, poslije radnih obaveza, Sejmenovići se, kažu, u prirodi najbolje osjećaju.

– Lov je sport koji nas ispunjava i vraća pozitivnu energiju – govori Aleksandar, koji ima 34, dok je Rade dvije godine stariji. Članovi LU „Vukovi sa Drine“ su od 2014.

Saznajemo da su im u porodici mnogi lovci, ipak prednost daju djeda Cvijanu Miloševiću, majčinom ocu, te ujacima i stricu, koji su ih i povukli u lovačke vode.

– Dok smo bili mali, djed nam je često pričao lovačke priče, prenosio svoje i kolega lovaca razne dogodovštine iz lovišta – kažu Sejmenovići.

Dodaju da su im priroda i druženje uvijek  ispred lova. 

Zajedno sa Alempićima, ali i još nekim drugim lovcima, u sekciji Drinjača, veliki doprinos dali su u mnogim akcijama koje su njihova sekcija i lovačko udruženje uopšte, organizovali u izgradnji lovnih objekata. Svojim radom, dabome i sredstvima, izgradili su nekoliko značajnih objekata na terenu lovne sekcije. Posebno su ponosni na lovačku kuću u Kostijerevu koja je postala omiljeni kutak za druženje lovaca. Takođe, Sejmenovići i Alempići, prednjačili su i u izgradnji dvije visoke čeke i 15 solila na širem platou Grkinje, te nekoliko hranilišta za srneću divljač i divlje svinje.

Alempići i Sejemnovići čine dosta da se zaštiti plemenita divljač. Protekle zime, zajedno sa kolegom Draganom Ristićem i drugim lovcima iz njihove lovne grupe, obezbijedili su sredstva da se nabavi i u lovište iznese oko pet tona kukuruza za prihranu divljači. 

Osim što se druže u slobodno vrijeme, ovi mladi ljudi su i u lovu i prirodi skoro uvijek zajedno. Porodica Alemić ima pet lovačkih pasa, tri goniča, među kojima je i slovački kopov, te dva ptičara. U svojim vjernim pratiocima, kažu, imaju dobru podršku u lovu na svu vrstu divljači.

– I mi smo se, eto, „oslonili“ na usluge lovačkih pasa naših prijatelja Alempića – dodaje Rade Sejmenović, koji je, prije dvije godine, prvi put otkako je lovac, imao bliski susret sa vukom, tokom hajke na Vučijoj luci.

Još dva brata „prepoznatljivi“ su članovi lovačke družine u Zvorniku. U sekciji „Čelopek“ sreli smo Dragana i Miću Vasiljevića. Prvi, nekadašnji vozač autobusa u ovdašnjem preduzeću „Drinatrans“, lovac je od 1989. godine, dok njegov četiri godine mlađi brat Mićo člansku knjižicu Lovačkog udruženja iz Zvornika posjeduje od 1991. godine.

– Izabrao sam lov, jer je to sport koji mi pruža istinske trenutke zadovoljstva – dočekuje nas Dragan.

Pošto je, kako kaže, u svojoj firmi godinama vozio autobuse na dugim, najčešće međunarodnim linijama, vrijeme druženja u prirodi omogućavalo mu je da se, kako kaže, skloni od ubitačne civilizacije i brzog života.

Iz svoje bogate biografije Dragan izdvaja događaj od prije skoro dvije decenije kada je, u rejonu Kamenice, odstrijelio divlju svinju, tešku 120 kilograma. Ali, prije srećnog kraja, imao je, kaže, velikih muka sa svojim karabinom – u odsudnom trenutku zakočio je okidač, i razjarena životinja ustremila se prema njemu. Ipak, na kraju se snašao i lovni dan završio sa značajnim trofejom.

I njegov brat Mićo imao je sreću da već na početku karijere, kako to lovci kažu, iz dva metka, ispaljena jedan za drugim, odstrijeli zeca i fazana!

– Nanišanio sam zeca, da bi poslije njega naletio i fazan, koji su završili u mom ruksaku. Bio je to veliki događaj za početnika poput mene – sjeća se Mićo Vasiljević.

Braća Vasiljević obavljali su i najvažnije funkcije u svom matičnom udruženju. Mićo je od 2011. do 2014. godine bio predsjednik LU „Vukovi sa Drine“, dok je Dragan, u dva mandata, bio na čelu Skupštine zvorničkih lovaca. Odgovorne funkcije zaslužili su, prije svega, svojim višegodišnjim radom, ali i ponašanjem u lovu i van njega.

U sekciji Čelopek su još dva brata lovci Vladan i Mladen Erić upisuju skoro dvije decenije lovačkog staža.

– Nema ljepšeg osjećaja nego kad sam sa bratom u lovu  – ističe Vladan, koji je od Mladena stariji tri godine. Kažu, da su prokrstarili cijelim područjem sjeveroistočnog dijela Republike Srpske, od Bijeljine do Vlasenice.

– Ni nama lov nije u prvom planu, nego druženje – govore braća Erići. Nismo, kako to neki vole reći, lovci mesaroši, nego smo u lovu i prirodi pronašli zadovoljenje naših unutrašnjih potreba, da se, jednostavno, opustimo od svakodnevnih poslova.

Vladan i Mladen su veoma aktivni u svim akcijama koje se organizuju u njihovoj lovačkoj sekciji. Od prebrojavanja divljači do uređenja lovišta, izgradnje lovnih objekata, ali i kad su lovačke zabave poseban ton daju svojim pozitivnim manirima. Erići imaju odlične pse, koji su njihovi vjerni pratioci, ne samo u lovu, nego i u kućnom domaćinstvu.

– Posjedujemo devet kerova. Najviše volimo srpske goniče, za visoku i nisku divljač, a lovimo i sa „balkancima“ – kažu Vladan i Mladen Erić.

Alempići, Sejmenovići, Vasiljevići i Erići, na kraju razgovora, spontano zapjevaše

– Nas dva brata, oba pušku nosimo, malo lovimo, najviše se provodimo… – odzvanjalo je zvorničkim lovištem, ispod padina Majevice jednog subotnjeg dana…

Dugogodišnji davalac krvi

Dragan Vasiljević je radni vijek proveo kao vozač autobusa, da bi prije devet godina otišao u penziju. Tokom „šoferske“ karijere, kako kaže, svega se nagledao, pa ga je to navelo da postane dobrovoljni davalac krvi.

– Prvi put sam dao krv 1982. godine, dok sam radio u preduzeću „Drinatrans“ kada je bila potrebna našoj radnici Jefi Kapur. Od tada sam se javljao na svaki poziv, jer je moja krvna grupa – B pozitivna – specifična i veoma tražena. Odazvao sam se svaki put kada su me zvali iz Službe za transfuziju krvi, a nerijetko sam išao i bez poziva – kaže ovaj humani lovac.

Dragan je krv dao više od 40 puta, što znači da je poklonio 12 litara dragocjene tečnosti, a tu praksu, kaže, nastaviće da sprovodi dok god bude mogao.

 

Fudbalska karijera

Mićo Vasiljević i Vladan Erić pored lova iza sebe imaju i dugogodišnju fudbalsku karijeru. Sa uspjehom su, između ostalog, nosili i dres zvorničke Drine, prvoligaša Republike Srpske. Mićo je bio napadač, na poziciji centarfora, dok je popularni „Šebalj“ zauzimao mjesto štopera.

 

Funkcije

Dragomir Alempić je četvrti mandat član Upravnog odbora LU „Vukovi sa Drine“, što govori o povjerenju koje ima među svojim kolegama lovcima u sekciji „Drinjača“, koja broji 45 članova. Rade Sejmenović je predsjednik Nadzornog odbora u zvorničkom lovačkom udruženju.

 

Spomen-česma za umrlog kolegu

Braća Alempići i Sejmenovići, kod nove lovačke kuće u Kostijerevu, nedaleko od Drinjače, privode kraju radove na izgradnji spomen-česme, koja će trajno podsjećati na kolegu lovca Sinišu Stankića, koji je nedavno preminuo u 47. godini.

– Preranom smrću našeg Siniše ostali smo bez velikog prijatelja i istinskog ljubitelja lova i prirode – poručuju naši sagovornici.

 

Mišo Lazarević

 

Be the first to comment

Leave a Reply