Povratak dabra dokaz da imamo zdravu životnu sredinu

Iako veliki broj zemalja ulaže velike na rentrodukciji evropskog dabra (Castro Fiber) na njegova ranija staništa, sa kojih je u prošlosti u potpunosti nestao, Republika Srpska je imala čast da proširi listu biodiverziteta faune upravo za ovu ugroženu i trajno zaštićenu vrstu.

Podaci sa terena danas ukazuju da je populacija dabra stalno prisutna u vodotocima koji pripadaju slivovima rijeka Una, Sana, Vrbas, Bosna i Drina. To i potvrđuju sve češći pozivi građana koji prijavljuju štete na usjevima i voćnjacima u blizini vodotoka, što pojedinim korisnicima lovišta zadaje nove glavobolje.



Naime, Zakonom o lovstvu Republike Srpske, dabar je stalno zaštićena vrsta. Istovremeno, Bernska konvencija (Dodatak III) i Evropska direktiva o staništima (Dodaci II i IV) svrstavaju dabra kao ugroženu vrstu.

Dokazano je da se dabar najviše kreće u zoni od 15 metara od obale, a da mu je maksimalna aktivnost do 40 metara. Oni mogu  donijeti ekonomsku korist lokalnom stanovništvu kroz turističke aktivnosti. Dabrove nastambe su karakteristične građevine u kojima se porodice dabrova zadržavaju cijeli život. Upravo ova činjenica omogućava praćenje i posmatranje dabrova u prirodi. Eventualne štete od dabra, ukoliko nisu uspješno spriječene, a ako je vlasnik (stabala, kultura) preduze sve potrebne mjere zaštite, nadoknađuju se u skladu sa odredbama Zakona o lovstvu iz budžeta Republike Srpske.

Prema Zakonu o lovstvu, da bi vlasnik ostvario pravo na odštetu dužan je preduzeti zakonom propisane mjere zaštite.

Suzbijanje šteta na poljoprivrednim kulturama može se ostvariti čuvanjem parcele ili elektro-ogradama.

Ukoliko su voćke ili stabla u neposrednoj blizini vodotoka ili vodene površine koju nastanjuju dabrovi, moglo bi doći do njihovog nagrizanja ili rušenja. U tom slučaju treba zaštiti voćke ili drvored ograđivanjem žičanom mrežom.

Važno je znati njegovu izvanredu ulogu u cijelom ekosistemu i njegovu važnost u biološkoj raznovrsnosti. Važno je znati da je dabar ekološki važna vrsta, ali i rijetka, ugrožena i ranjiva vrsta, da ne predstavlja fizičku opasnost za čovjeka ili drugu životinjsku vrstu, kao  i da se eventualna šteta koju pričini dabar na poljoprivrednim kulturama nadoknađuje u stopostotnom iznosu pričinjene štete.

Dabrovi su prvi put u BiH reintrodukovani 2005. i 2006. godine, čime je BiH postala 26. evropska zemlja u kojoj je izvršena reintrodukcija ove vrste.

Tada je udruženje šumarskih inženjera i tehničara BiH pokrenulo akciju ponovnog naseljavanja dabrova, a pomogla im je Vlada pokrajine Hesen iz Njemačke poklonom od dvadesetak primjeraka.

Za prvi lokalitet za nastanjivanje dabrova, izabrana je rječica Semešnica kod Donjeg Vakufa, gdje su unesene četiri familije. Poslije toga, nekoliko porodica pušteno je u rijeku Sokočnicu kod Šipova, a ovi pomalo zaboravljeni glodari nastanili su se i u vodotocima Plive i Janj u Šipovu.

U periodu 2006-2012. godine, dabrovi su evidentirani i  u Uni u Bihaću i Kostajnici, te na rijeci Drini kod Zvornika i Kozluka, te na rijekama Ribnik, Vrbas, Ukrina, Sanica i dr.

Procjenjuje se da danas na teritoriji BiH živi više od 140 jedinki dabrova.

Prva pojava dabra u banjalučkoj regiji je zapažena 2014. godina, na rijeci Suturliji, koja je lijeva pritoka rijeke Vrbas. Ova rječica je u svoj ekosistem primila prvu porodicu dabrova, koja je svoj dom i teritoriju ozvaničila brojnim tragovima, a koji najviše podsjećaju na istorijske početke drvoprerađivačke industrije.

Tako je ovo područje, udaljeno svega oko pet kilmetara od centra najvećeg grada u RS, a u blizini naselja Čokorska polja, postalo prava atrakcija za stanovnike ovog kraja, ali i znatiželjne posjetioce kojih je svakim danom sve više.

Precizno odabrana i oborena stabla, sa karakterističnim panjevima i oguljenim deblima prikazanim na fotografijama u ovom tekstu, obećavaju da će u skorijem vremenu na ovoj lokaciji biti izgrađena brana, koja će dati dodatnu estetsku dimenziju ovom prostoru.

Prema kazivanju mještana ovog područja, može se zaključiti da dabar na ovom širem prostoru nikada nije boravio, te njegovo pojavljivanje baš na ovom lokalitetu otvara brojna pitanja koja se nalaze u domenu naučno-istraživačkog rada.

Međutim, i prije bilo kakvih istraživanja, a s obzirom da je dabar isključivi stanovnik čistih rijeka i zdrave životne sredine, lako je zaključiti da je ovo područje ekološki čisto, zbog čega je isto Prostornim planom Grada Banja Luka do 2025. godine predviđeno za stavljanje pod zaštitu, i to u kategoriju Park prirode.

Već 2015. godine, dabar je uočen na nekoliko lokacija u rijeci Gomjenici na području banjalučkih naselja Bronzani Majdan i Slavićka, što ide u prilog veoma brzom širenju ovih dragocjenih populacija, i vjerovatnom nestanku uzroka nekadašnjeg istrebljena istih.

Važno je istaći da su dabrovi usljed prekomjernog izlova u Bosni i Hercegovini, u potpunosti nestali u drugoj polovini 19. vijeka. Od tada pa sve do nedavno dabar je bio izbrisan sa faunističkih lista ovog područja.

Evropski dabar je nekada nastanjivao sve vode od sjevera do juga Evrope. Početkom 20. vijeka opstao je samo na četiri lokaliteta u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi u Njemačkoj i Poljskoj, na donjem toku rijeke Rone u Francuskoj i u Rusiji. Istorijski gledano, treba napomenuti da je dabar bio česta meta čovjeka.

Dugo se vjerovalo u ljekovita svojstva nekih njegovih organa, ponajviše žlijezde kastoreum, ali je i krzno imalo visoku cijenu, dok je meso bilo pravidelikates na stolovima buržoazije.

Dabar je vodena i kopnena životinjska vrsta i najveći glodar sjeverne hemisfere. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela.

Dužina tijela dosegne do jednog metra, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i pljosnat dužine do 30 cm. Težina odrasle jedinke je 20 – 30 kg. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu je svjetlija dlaka.

Dabar je tipični monogam. Polna zrelost nastupa sa 2,5 godine starosti kada se mladi dabrovi  odvajaju od roditelja i zasnivaju novu porodicu. Pari se od januara do marta, a parenje se odvija u uvodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od aprila do juna.

Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uslov za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Koristi za hranu preko 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta, a posebno voli kukuruz i šečernu repu, iako čini štete i na drugim kulturama, poput pšenice.

Zakonom o lovstvu Republike Srpske, dabar je tretiran kao trajno zaštićena vrsta divljači, te kao takav zahtijeva i dodatnu zaštitu korisnika lovišta.

Dodatna opasnost ovoj rijetkoj vrsti prijeti zbog nedovoljne informisanosti građana. Naime, dok jedni vjeruju da je pojavom dabra prirodi vraćen davno izgubljeni dragulj, ima i onih koji u dabru vide puku štetočinu.

Tako je naročito među neupućenim ribolovcima koji strahuju od nekontrolisanog razmnožavanja dabra.

Međutim, potrebno je naglasiti da je dabar prije svega biljojed, za razliku od vidre, te da kao takav, usljed eventualnog prenamnoženja može da nanese jedino štetu na vegetaciji u neposrednoj blizini njegovog staništa.

Generalno, pojava dabra na ovim prostorima zasigurno potvrđuje činjenicu da još uvijek imamo očuvanu i zdravu životnu sredinu, što predstavlja pravi dragulj u vremenu globalnih promjena životnih uslova na planeti.

Darko Jovanić




Be the first to comment

Leave a Reply