In memoriam: Preminuo je Radivoje Kurtuma

Radivoje Kurtuma, dugogodišnji član Upravnog odbora LSRS i član komisije za polaganje lovačkih ispita, preminuo je juče. Sahrana će se obaviti na gradskom groblju u Vlasenici 04.04.2018. godine sa početkom u 14.00 časova.

Sa Radivojem sam obavio jedan intervju, koji je trebao biti objavljen u sledećem broju Lovačkih novina. Ovo je njegov poslednji intervju za naš list:

Razgovor sa Radivojem Kurtumom, članom komisije za polaganje lovačkih ispita LSRS

Radivoje Kurtuma, diplomirani inžinjer šumarstva, rođen je u Kladnju. Šumarski fakultet završio je u Sarajevu 1970. godine. Počeo je raditi u rodnom mjestu u kojem je živio do početka poslednjeg rata. Prvo je bio tehnički direktor šumskog gazdinstva, a zatim i direktor. Trenutno živi u Vlasenici gdje važi za čovjeka sa velikim teoretskim i praktičnim zananjima iz oblasti lovstva.

Lovom se počeo baviti odmah nakon diplomiranja na Šumarskom fakultetu. Dugi niz godina bio je predsjednik lovačkog društva u Kladnju. Nakon rata, u Lovačkom udruženju “Birač“ iz Vlasenice, izabran je za člana upravnog odbora i dugo vremena je bio glavni lovovođa. Trenutno je stručni saradnik u Lovačkom udruženju “Igrišta“ iz Vlasenice.

– Na nivou Lovačkog saveza Republike Srpske bio sam član Upravnog odbora dvanaest godina u periodu od 2003. do 2016. godine. Trenutno sam član komisije za polaganje lovačkih ispita ispred regije Birač, kaže Kurtuma.

U društvu sa predsjednikom LSRS Savom Minićem

Ističe da je prije rata imao sreću da lovi sa svim “velikim lovcima“ od kojih je dosta naučio. Naveo je, ovom prilikom, dva velikana lovstva i to: Franju Herljevića i Duška Zgonjanina.  Kurtuma kaže da je u njihovom društvu veoma uživao i da je to uticalo da lov zavoli još više.

– Najčešće smo lovili u posebnom lovištu Konjuh, ali sam obišao i sva značajnija lovišta u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Tada sam naučio da je osnovni cilj lova druženje i sticanje novih prijateljstava. Takođe, divljač se mora poštovati i sačuvati od istrebljenja. Najvažnije je da se mora voditi računa o planiranom odstrjelu, te da se ne prekorači zacrtani broj, kaže on.

Veliki je ljubitelj lovačkih pasa i u poslednjih dvadeset godina kaže da je gajio preko dvije stotine pasa.

– Volim kera koji je svinjar. Ako počne nešto drugo da goni, posebno srnu, ja ga odmah mijenjam. Uvijek imam minimum dva psa. Nikada nisam bio bez bar dva lovačka kera. Volim goniče i uglavnom samo njih uglavnom i odgajam. To su prije svega posavci, ali i balkanski, odnosno srpski goniči. Po meni, oni su se pokazali kao najbolji za lov divlje svinje, uvjerava nas Radivoje.

Kurtuma kaže da je kod lovačkih pasa najvažnija genetika i odnos lovca prema lovu.

– Ako lovac ubija svašta, onda i kerovi gone svašta. Da bi kerovi bili pravi specijalisti, tj. specijalizovani samo za lov jedne vrste divljači, lovac mora vršiti odstrjel samo te vrste divljači pred njima. Primjera radi, odmah nakon rata bilo je dosta divljih svinja u našim lovištima. Vršen je odstrjel samo ove vrste divljači, jer je plemanita divljač, poput srneće, dosta stradala u toku ratnih dejstava. Tada smo imali pse koji su gonili isključivo divlju svinju, kaže Kurtuma.

Ističe da je problem što imamo veoma malo rasnih lovačkih pasa na našim prostorima, ali i da je ipak optimističan u tom pogledu.

– Kinološka društva su sve jača i imamo sve više odgajivačnica koje brinu o genetici pasa. Nadam se da će se uspostaviti bolje evidencije rasnih kerova i da će se u budućnosti posvetiti veća pažnja ovoj problematici. Samo selekcijom u ovlaštenim odgajivačnicama može se doći do dobrih kerova, ističe on.

Što se tiče obuke goniča za lov divlje svinje, kaže da se sa osnovnim elementima obuke kreće od ranog period. Prije svega kroz igru. Potrebno je psa naučiti kako da se kreće na povodcu, uz nogu lovca, kao i druge slične radnje i komande kojima se uči potrebnoj disciplini.

– Već sa dvije godine dobar gonič bi trebao da pronalazi i goni divlje svinje. Obuka u gateru je neophodna, isto kao i održavanje kondicije u dijelu godine kada je zabranjeno puštanje pasa u lovište, naglašava Kurtuma.

Slika sa sjednice UO LSRS

Trenutno najviše lovi na području opštine Vlasenica i u lovištu kojim gazduje Lovačko udruženje “Igrišta“, koje je brdsko-planinsko lovište.

– Često se odazovem i pozivima lovaca iz okolnih udruženja. Što se tiče lovne divljači na ovom prostoru, najbrojnije su populacije zeca, lisice, srne, divlje svinje, medvjeda i vuka. Pokušavali smo da unesemo fazansku divljač, ali surova klima koja vlada na ovim prostorima ne dozvoljava opstanak ove vrste. Za većinu lovaca najatraktivnija je divlja svinja čija se populacija tokom poslednje sezone dobro uvećala. Takođe, planskim gazdovanjem i jakom lovočuvarskom službom broj srneće divljači je u porastu, zaključuje Radivoje.

Radivoje je bio član Upravnog odbora LSRS dvanaest godina od 2003. do 2016. godine

Dugo godina izrađivao je lovne osnove za lovačka udruženja i važi za odličnog poznavaoca pravila i propisa iz oblasti lovstva.

– Još tokom osamdesetih godina bio sam član komisija za polaganje lovačkih ispita. Mislim da je preko dvije hiljade lovaca polagalo ispit ispred mene. Danas smatram da moramo korjenito izvršiti podmlađivanje naših lovačkih društava. Prosjek starosne strukture među lovcima je veoma visok. Ipak, dosta toga nije do nas lovaca. Jednostavno, lov je postao skup sport, a dosta stanovništva je nezaposleno ili sa malim novčanim primanjima. Na regijama imamo samo dvadeset do trideset pripravnika godišnje što je veoma malo, kaže on.

Radivoja smo ostavili da uživa u društvu svojih mnogobrojnih prijatelja lovaca uz želju da bude mentor mnogim mladim lovcima tokom polaganja lovačkih ispita.

 

Bila mi je čast upoznati ovog velikog lovca i razgovarati sa njim. Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio na razvoju lovstva.

 

MP

Be the first to comment

Leave a Reply