Mlađen Tanasković, zvani Garac – Vrsni poznavalac prirode i lova

Mlađen Tanasković sa prijateljem Čedomirom Petkovićem iz Užica

Mlađen je rođen u selu Dubac 1949. godine i kako kaže lov je zavolio uz svog dedu. Od njega je naučio dosta o prirodi i ponašanju i ophođenju prema njoj. Sve što ga je naučio, on sada nastoji prenijeti na mlađe naraštaje. Uči ih da je priroda i prelijepa, ali i da zna biti surova. A najvažnije je znati naložiti vatru, orjentisati se na nepoznatom prostoru, prepoznati jestive biljke, pa i napraviti sklonište u slučaju oluje, kaže Garac kako ga svi zovu.

– Vojsku sam odslužio 1971. godine i odmah nakon toga izašao sam na polaganje lovačkog ispita. U komisiji je bio Savo Kojadinović, veliki poznavalac lova i u teoretskom i praktičnom smislu. Nakon uspješno položenog ispita, kupio sam rusku lovačku pušku polaožaru u kalibru 16 i Kranjov karabin sa meni omiljenom municijom 8h57mm, kaže Mlađen.

Mlađen Tanasković sa odstrjeljenim medvjedom

Selo u kojem se Tanasković rodio nalazi se na padinama planine Vučevice. Samo ime planine svjedoči o njenoj prelijepoj prirodi i divljini koja je do danas očuvana i čija četinarska šuma predstavlja dom mnogobrojnim vrstama lovne divljači.

– Imao sam priliku da ulovim skoro sve vrste divljači u našim lovištima. Posebno mi je drag ulov medvjeda. Prije rata, sela su bila puna ljudi. Napadi medvjeda i vukova na ljude i stoku bili su česti. I djeca koja su čuvala ovce ili goveda posebno su bila ranjiva. Poslije takvih napada medvjedi su se osuđivali i pravila bi se velika hajka. Najčešće u zimskim danima kada seljani nisu imali posla, organizovane su velike hajke prigonom. U jednoj takvo hajci imao sam priliku da odstrijelim velikog medvjeda. Goniči su ga preplašili i on je krenuo prema čekama, ali je osjetio opasnost i vratio se ispred lovaca. Pokušao je da nađe drugi izlaz iz obruča i naišao je na mene. Gađao sam ga jednom i ostao je na mjestu odstrijela, kaže nam Mlađen.

Tanasković sa prijateljima u lovu

Ovaj vrsni lovac odstrijelio je i vuka, ali za njega je lov divlje svinje najinteresantniji lov.

– Danas se uglavnom love divlje svinje zimi, a ljeti srndać. Prije nije bilo tako. Često smo lovili zeca i lisicu psima goničima, najviše zbog prodaje krzna od čega se moglo dobro zaraditi. Jedne zime sam predao deset koža lisice i od tog novca sam kupio veš mašinu. Tada i nije bilo mnogo divljih svinja, navodi Tanasković.

Kako navodi, ratni i poratni period je donio pustoš u naša sela i to je pogodovalo “crnoj divljači“. Zapušteni voćnjaci su obezbeđivali dovoljno hrane divljim svinjama, a veoma je važno da je divljač imala prijeko potrebini mir u lovištu, odnosno nije uznemiravana od strane seoskog stanovništva koje se raselilo u gradove.

Sa gostima uz Užica

– Porastom brojnog stanja ove vrste divljači lovci su dobili veoma zanimljiv i dinamičan lov. Divlje svinje lovim sa mojim prijateljima iz Rudog, ali imamo dosta gostiju koji dolaze iz svih krajeva naše Republike i Srbije. Takođe, u komercijalni lov su nam dolazili gosti iz Holandije. Svinje lovimo uz pomoć kerova. Najviše sam imao balkanaca i posavaca, jer su se za naše predjele oni pokazali kao izuzetno dobri i zahvalni psi, objašnjava Tanasković.

– Imali smo prelijepu lovačku kuću u planini Vučevici. Ipak, ona je uništena u ratu. Sada u lovištu kojim gazduje LU “Varda“ imamo dvanaest lovačkih kuća i koliba koje su uglavnom izgrađene ličnim sredstvima lovaca i njihovih prijatelja. Takođe, prije se nije posvećivala pažnja izgradnji lovno-uzgojnih objekata. Uglavnom se to svodilo na uređenje izvora vode i pravljenje korita i pojila. Danas, nema livade bez solila, skoro svaka lovačka grupa postavila je automatsku hranilicu za divlje svinje, kukuruz se iznosi tokom cijele godine, a posebno zimi, navodi Tanasković.

Ovaj izuzetan lovac je i odličan strijelac. To je dokazao i u lovu, ali i na strelištu. Često je uzimao učešće u takmičenjima i uvijek je zauzimao visoka mjesta.

– Uz Sava Kojadinovića i doktora Jovana Birišića iz Priboja bilo je teško domoći se jednog od najviših odličja, kaže Mlađen.

Garac – ubjedljivo prvi na takmičenju u lovnom streljaštvu

Danas njegovim stopama već uveliko koračaju njegovi sinovi Mile, koji je lovočuvar u LU “Varda“ i Bojan, koji je predsjednik najveće sekcije u ovom udruženju. Trenutno najviše vremena provodi sa svojim unukom Goranom, nastojeći da mu prenese što više znanja o lovu. Neizostavna je priča o noćnom susretu sa medvjedom.

– Loveći sa još jednim lovcem iz sela, kretali smo se po tragu jednog velikog vepra. Mrak nas je uhvatio u dubokoj šumi Vučevice. Prolazeći kroz jedan tjesnac uznemirili smo velikog medvjeda. U mrklom mraku počeo je da mrmlja i krenuo je na nas. Srećom uperili smo baterijske lampe u njega i svjetlost ga je prepala, opisuje nam ovaj nesvakidašnji događaj u detalje.

Za kraj, ovaj vrsni poznavalac lova i priroda kaže nam da lov treba da bude prije svega druženje i uživanje u prirodi, posebno pazeći da je ne ugrozimo, već da je očuvamao za buduća pokoljenja.

MP

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply