Veličanstveni sjaj Posebnog lovišta “Kamenica”

Građanski sukobi devedesetih godina prošlog vijeka, na žalost, ostavili su svoje krvave tragove i u Posebnom lovištu “Kamenica”, kao i u većini ostalih lovišta našeg podneblja.

Tih ratnih godina divljanje naoružanih i nesavjesnih ljudi dovelo je područje ovog lovišta do nezavidnog nivoa i brojnost većine plemenitih vrsta divljači, prekomjernim izlovljavanjem, svedena je na nivo ispod biološkog minimuma. Svakako, bila je to jedna od najnepoželjnijih situacija koja može zadesiti neko lovište, posebno iz razloga što je na tu razinu svedeno uticajem niza negativnih faktora izazvanih ljudskim nemarom. Brojnost divokoza, medvjeda i srneće divljači od stabilne populacije i optimalnih kapaciteta lovišta za kratko vrijeme je doživjela poražavajući ishod.

Divokoze-su ukras kamenitih padina kanjona Drine

Neprocijenjiv dar prirode

Na svu sreću priroda se pobrinula da ljudsko divljaštvo ne može oskrnaviti baš svaki dio prirodnog bogatstva koje na ovom području zrači iz svakog djelića veličanstvenih pejzaža na svojstven način, pa i pored nanesenih rana, šumske sastojine Babine gore i  Velikog Stolovaša su nastavile da odišu spokojem i tajnovitošću koju mogu pružiti samo ovakvi planinski masivi, prekriveni sastojinama miješanih šuma i prekrasnim vitkim Pančićevim omorikama na području Stolovaša. Surove stijene su zadržale svoje dostojanstvo, huk Brusničkog i Kameničkog potoka nije utihnuo, a krivudava i moćna Drina, kao žila kucavica, zadržala je svoju moćnu snagu i plavetnilo u kome se opet ogledaju suri orlovi dok lebde nad strmim liticama kanjona.

Nepromijenjeno stanište i dalje je pružalo idealne uslove za život i opstanak mnogih životinjskih vrsta, samo je nakon ratnih godina i nastavljenog iživljavanja nad plemenitim životinjama trebalo pronaći entuzijastu i ljubitelja prirode koji bi svojim radom, zalaganjem i nesebičnim odricanjima vratio mir i spokoj u lovište. Ovakav zadatak nije bio nimalo jednostavan, jer lovištem su još uvijek harale pojedine grupe nerijetko naoružane vojničkim puškama, ne birajući mete za iživljavanje svojih najnižih strasti. Na sreću svih ljubitelja prirode i lovstva Republike Srpske, u tom periodu još uvijek smo imali čovjeka koji je svoj život posvetio lovstvu i pod budnim okom i posebnim kriterijumima pokojnog Milana Mićevića, lice koje bi zadovoljilo i opravdalo sve potrebne vrline, koje bi vratile sjaj i prepoznatljivost Posebnog lovišta “Kamenica”. Kao u brojnim drugim situacijama, iskustvo i osjećaj Mićevića nepogrešivo je, od brojnih kandidata, 2000. godine odabralo Miroslava Kovačevića – Mikija za upravnika “Kamenice”. Vjerovatno u tom trenutku ni sam nije mogao pretpostaviti sa kakvim će se sve problemima i izazovima suočavati tokom uređenja lovišta i ostvarivanja zacrtanih ciljeva dugoročnim planskim dokumentima. U nizu problematike, uspostavljanje mira u lovištu i presijecanje bespravnog lova je imao najznačajniji karakter i važnost kako bi se ovo lovište ponovo izdiglo u vrh našeg lovstva. Poseban problem predstavljali su upadi krivolovaca rijekom Drinom, koji su uglavnom iz čamaca “ubijali” svu divljač koja bi se našla na nišanu, a i ovaj puta na udaru su najviše bile divokoze. Većina tih upada je dolazio s lijeve strane obale Drine iz pravca Srebrenice, nerijetko predvođeni “zvučnim”

Srna

imenima iz proteklih ratnih dešavanja. Očigledno da to nije bilo dovoljno da bi pokolebalo rad, upornost i odlučnost upravnika lovišta i njegovih najbližih saradnika u nastojanju da uspostave punu kontrolu nad posebnim lovištem “Kamenica”. Rad i doprinos lovočuvara Miroslava Baranca i Miloja Ivanovića su od velikog značaja i kompletan rad se zasniva na međusobnom upotpunjavanju i rješavanju i najzahtjevnijih zadataka u lovištu, na čelu sa upravnikom lovišta. Preko potrebna podrška pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova RS nije izostala i saradnja je na visokom  nivou, ali svakako posebno se ističe zalaganje i požrtvovanost vođe sektora Miroslava Jeremića, pripadnika PS “Višegrad”, koji skoro neizostavno čini dio tima u obilasku lovišta, posebno u misijama plovidbe  rijekom Drinom uz pomoć čamca, koji je nabavljen uz pomoć iskrenih prijatelja ovog lovišta.

Zahvaljujući svim preduzetim radnjama, prije svega izuzetnoj požrtvovanosti stručnog osoblja posebnog lovišta, pomoći prijatelja i saradnje sa MUP, danas, nakon 18 godina od preuzimanja tako važne i odgovorne uloge upravnika posebnog lovišta, bez ikakve dileme, može se s ponosom reći da je “Kamenica” jedno od najelitnijih lovišta Republike Srpske, ali i našeg šireg okruženja.

Postignuti rezultati se iskazuju kroz nepobitne činjenice, a sam podatak da je brojnost svih osnovnih vrsta divljači u lovištu u optimalnom broju, jasan je pokazatelj na kakvim se principima zasniva rad navedenog osoblja.

Lovački dom u Kamenici

Nezavidni broj divokoza, te 2000. godine, po preuzimanju lovišta iznosila je tek dvadesetak jedinki, a danas je njihova brojnost u optimalnom broju i iznosi oko 80 jedinki. Navedena brojnost divokozje populacije nije konačan ishod i upravo činjenice o širenju ove izuzetne vrste u susjedna lovišta i povoljna prirodna staništa koja pronalazi u okolnim područjima, daju poseban tonalitet cjelokupnom požrtvovanju, radu i uređenju lovišta od strane radnog osoblja. Naime, divokoze su se proširile i na sportsko rekreacino lovište, ali i privredno lovište sa lijeve strane Drine. Na pojedinim lokacijama, odnosno mikrostaništima divokozje divljači, postoje podaci da su posljednje jedinke evidentirane davnih osamdesetih godina, a danas nakon više decenija divokoze su se ponovo vratile na ta područja i stalno su prisutne na tim lokalitetima.

Njihova dalja sudbina više ne zavisi od postupaka stručnog osoblja “Kamenice”, nego isključivo od korisnika lovišta koji su dobili neprocjenjivu vrijednost i bogatstvo naseljavanjem lovišta divokozama prirodnim putem, odnosno njihovom prirodnom migracijom. Upravo njihovo postepeno širenje i naseljavanje susjednih lovišta je nepobitan krunski dokaz dostizanja optimalnog kapaciteta u “Kamenici”. Uz sve to, bez uloženog truda ili bilo kakvih materijalnih sredstava susjednih korisnika lovišta na čije su se područje proširile divokoze.

Na kraju, za sav sjaj i “vaskrsenje” posebnog lovišta “Kamenica”, ostaje nam obaveza da nikada ne zaboravimo rad, stručnost i entuzijazam pokojnog Mićevića koji je nepogrešivim izborom i pravilnim smjernicama odredio današnju svijetlu sudbinu ovog lovišta. Zbog nerazumnih principa pojedinaca, njemu se nismo odužili na human način i onako kako je to zaslužio kroz svoj životni vijek posvećen bezgranično i od srca prirodi, divljači i lovstvu, a kako ćemo se odužiti i zahvaliti Mikiju i njegovim saradnicima, za sav entuzijazam i uloženi trud u uzdizanju lovstva Republike Srpske na najviši nivo – ostaje na odgovornim ljudima da odluče, ali jedno je sigurno, a to je, da će njihov rad i rezultati ostati upisani zlatnim slovima u lovstvu Republike Srpske, za  buduća vremena i svijetao primjer za buduće mlađe generacije koje dolaze.

Stručna služba na zadatku

Posebno lovište “Kamenica”

Posebno lovište “Kamenica”, površine 3.842 hektara, reljefno i prostorno predstavlja jedinstvenu cjelinu nepravilnog oblika uz desnu obalu Drine, uslovljeno uglavnom pravcem protezanja veoma atraktivnog kanjona u središnjem dijelu ove veličanstvene rijeke. Lovište obuhvata šire šumsko područje Babine gore, Velikog Stolca i lijevu stranu slivnog područja Brusničkog potoka, neposredno uz granicu Srbije i samog Nacionalnog parka “Tara”.

Na ovo lovište se nadovezuje Nacionalni park “Tara” u Srbiji, dok se sa lijeve obale Drine prostire Privredno lovište “Sjemeć” i Posebno lovište “Sušica”. Nadmorska visina lovišta varira od 291 metara uz obalu Drine do 1.675 metara na Velikom Stocu kao najdominantnijoj tački u lovištu. Osnovne vrste divljači su medvjed, srneća divljač, divokoze, divlje svinje, vukovi i naša najmanja šumska koka, odnosno lještarka. Oko trećine površine lovišta zauzima teren tipičnog kanjonskog karaktera sa strmim stjenovitim padinama uz manje zaravni u formi polica i terasa. Područje lovišta je bogato pitkom vodom koja se javlja tokom cijele godine u vidu izvora, potoka i manjih potočića, a posebnu povoljnost u hidrološkom smislu predstavlja  akumulaciono jezero na Drini.

Postanak lovišta

Posebno lovište “Kamenica” je prvi put ustanovljeno 1979. godine odlukom Izvršnog vijeća skupštine SR BiH, a nakon građanskih sukoba u BiH, odlukom Vlade Republike Srpske je nastavljena tradicija posebnog lovišta u neznatno izmijenjenim prvobitnim granicama ovog lovišta.

Čeka za medvjeda vukove

Vrhunski trofeji

Nakon uloženog truda nisu izostali ni rezultati, pa pored odstrijeljenih medvjeda u zlatnoj medalji i ostalih vrsta divljači, posebnu pažnju je privukao odstrel dva “zlatna” divojarca 2010. i 2017. godine, što je upravo direktan rezultat rada stručnog osoblja, koje odstrel sprovodi na krajnje odgovoran način rukovodeći se planskim dokumentima i pravilnim odabirom i stručnom procjenom osmotrenih jedinki u lovištu. Prvi odstrijeljeni divojarac u zlatnoj medalji je bio starosti osam godina, a prošlogodišnje “zlato” 16 godina starosti što daje poseban značaj vrijednosti tih trofeja, jer su obadva vrijedna trofeja uzgojena tokom rada sadašnjeg tima stručne službe, odnosno upravnika Kovačevića i lovočuvarske službe.

 

Željko Sekulić

 

Be the first to comment

Leave a Reply