Veoma korisni lovno-uzgojni objekti u lovištima: Remize i mogućnost njihovog podizanja

Savremeno lovno gazdovanje u potpunosti je zasnovano na primjeni svih raspoloživih tehnologija na kvalitetnom uzgoju i zaštiti divljači. Kao jedna od najprirodnijih tehnologija jeste i podizanje remiza za divljač. Naime, u čestoj komunikaciji sa lovcima, stiče se utisak o zaista  velikom broju lovaca koji su čuli za pojam “remiza”, ali sa sigurnošću ne znaju o čemu je riječ, što je zasigurno i jedan od razloga slabe zastupljenosti ovih veoma korisnih lovno-uzgojnih objekata u našim lovištima.

Međutim, pojam remiza je veoma širok, zbog čega vjerovatno i precizna definicija ovog pojma ne postoji, ali se odgovor ukratko može svesti na sljedeće – remize su zasadi jednogodišnjih ili višegodišnjih biljnih kultura koje služe za ishranu i zaklon divljači.

Remize mogu da se podižu se na raznim staništima, čiji ekološki, orografski i edafski faktori direktno uslovljavaju izbor biljne kulture od koje će da se grade remize. To mogu biti parcele u sklopu poljoprivrednih kompleksa koje se iz nekog razloga ne obrađuju, parcele koje su u zasjeni šumskih kompleksa pa ne pogoduju razvoju poljoprivrednih kultura, zamočvareni i plavljeni tereni, obale rijeka i kanala, degradirani pašnjaci i livade, napušteni kopovi šljunka i kamena, i dr. Pokraj zaklona i ishrane, divljač u remizama ima mogućnost za nesmetan odmor, gnežđenje, njegovanje mladunaca i dr. Iz navedenog je lako zaključiti i neosporan značaj remiza na smanjenje šteta nad obližnjim usjevima i voćnjacima od divljači.

Kako je i navedeno u definiciji, u zavisnosti od biljne kulture od kojih su sastavljene, remize mogu biti jednogodišnje (privremene), višegodišnje i mješovite. Osnovne razlika između pojedinih remiza, jeste upravo tip biljne kulture od kojih je remiza izgrađena.

Višegodišnje remize se podižu u vidu grupacija nasada drveća i grmlja. Njihovo podizanje je složenije, zahtijevaju više rada i redovnije održavanje u prvim godinama podizanja, dok u kasnijem dobu ne traže značajnije intervencije. Pogodne su kako za ravničarska, tako i za brdsko-planinska lovišta. Izbor vrsta drveća i grmlja za podizanje višegodišnjih remiza je direktno uslovljen dobrim poznavanjem mikroekoloških karakteristika terena (vrsta tla, ekspozicija, hidrološke prilike) i ekologije same biljke, zbog čega je neizbježno uključivanje stručnjaka pri planiranju remiza. Pogrešan izbor vrste, zasigurno neće zadovoljiti funkciju remize, a istovremeno će upropastiti uloženi novac i trud. Najefikasnije višegodišnje remize su svakako one koje su sastavljene od većeg broja različitih i stručno odabranih biljnih vrsta, čime će se obezbijediti aktivnost istih tokom cijele godine.

U nastavku će detaljnije biti obrađena jednostavna mogućnost podizanja višegodišnjih remiza.

Naime, svjedoci smo da je na velikim prostranstvima naših lovišta, u toku veoma intenzivan proces prirodnog širenja šuma na obližnje poljoprivredne površine koje se ne obrađuju. Ovaj proces se u stručnoj terminologiji naziva “sukcesija vegetacije” i isti je evidentiran na gotovo cijeloj teritoriji Republike Srpske. Ova pojava je posljedica migracije stanovništva i smanjenja obima poljoprivredne proizvodnje i upravo, ovu prirodnu pojavu je potrebno preusmjeriti u pravcu podizanja višegodišnjih nasada, koje će u svom sastavu imati vrste koje mogu da se prilagode na uspješan rast u konkretnim uslovima i istovremeno poboljšaju prehrambenu ponudu lovišta za divljač. Dakle, uklanjanjem nepoželjnih ili manje korisnih biljnih vrsta za divljač sa ovih površina, zatim zadržavanjem pogodnih samoniklih vrsta, te sadnjom ili sijanjem povoljnijih vrsta, usmjerićemo ovu prirodnu pojavu u pravcu koji je najpovoljniji za lovno gazdovanje.

Osnovna struktura ovih zasada treba da bude mješovitost u pogledu vrsta, gdje ćemo na malim rastojanjima imati grupe zasada četinarskih i lišćarskih vrsta, zatim vrsta sa različitim plodovima, kao i vrsta sa različitim periodima cvjetanja i plodonošenja. Ovim će zasigurno biti stvoren sasvim dobar mehanizam, koji će moći da u svakom dijelu godine obezbijedi za divljač dovoljne količine raznovrsne ishrane, kao i zaklon. Naravno presudan značaj u podizanju ovih nasada ima poznavanje osobina staništa na kojima se planira podizanje remiza, kao i osobina vrsta koje su planiraju saditi ili sijati. U izostanku detaljne analize ekoloških uslova staništa, najjednostavniji indikator istih, može da bude okolna iskonska šumska vegetacija, koja može dati sasvim dovoljno ulaznih parametra za ispravan izbor pojedine vrste za sadnju.



U praksi su se najbolje pokazale višegodišnje remize izgrađene po sljedećem modelu; uz ivicu remiza se sade niske žbunaste forme (divlja ruža, kupina, malina, kalina, trnjina, ogrozd, dren, i dr.), a kako se ide prema sredini remize tako se u redove sade vrste drveća koje će srazmjerno od kraja ka sredini da formiraju kosi sklop (lijeska, oskoruša, divlja kruška, divlja jabuka, džanarike, dudovi, ive, vrbe, pitomi kesten, bagrem, grab, hrast, divlji kesten, lipe, jasika, i četinari, crni bor, smrča, i dr.). Kroz sredinu remize je potrebno formirati prosjeku širine od 3 do  5 metara, dok je razmak između redova uslovljen prije svega planiranim načinom kulitivacije (okopavanje frezom, ručno okopavanje, i dr.) Pravilnim izborom vrsta biljaka za formiranje remiza, omogući će se u svakom trenutku prisustvo pupoljaka, mladih listova, mladih grančica,  zrelih plodova, lišća za zimsku ishranu (kupina), i dr., dostupnih za divljač u toku cijele godine

Najpogodnije vrijeme za sadnju sadnica je jesen, ali i zima ako vremenski uslovi to dozvole, čime se osigurava sigurno primanje biljaka i njihova borba sa uslovima koji ih čekaju u toku prve godine rasta.

U prvoj godini od sadnje biljaka, potrebno je vršiti redovno okopavanje, i to u prosjeku na svakih mjesec dana, čime se obezbjeđuje sigurno sprečavanje nekontrolisanog rasta korova. Ukoliko se ovaj postupak ne sprovede, pri nastupanju prvih ljetnih vrućina, korov će da preuzme dominaciju nad posađenim biljkama, a samim tim da i sav uložen trud vrati na početak. Ukoliko se sadnica u prvoj godini uspješno izbori sa korovom, već u prvim zimskim mjesecima će biti obezbijeđena hrana za divljač sa ovih remiza. Tokom prve zime, veliki broj vršnih dijelova biljaka sa novoformirane remize će biti pojeden od strane divljači, ali zahvaljujući jakom korijenovom sistemu, biljka će se uspješno regenerisati i nastaviti svoj razvoj u narednoj godini.

Uklanjanjem korovskih biljaka iz prizemnog sprata remize, ostvariće se osnovni preduslovi za sprečavanje širenja požara u remizi, i to prije svega jer neće biti suvog zapaljivog materijala.

Nakon tri godine njege, višegodišnja remiza je u potpunosti spremna da se brine sama o sebi, oslobađajući pri tome lovca od značajnijih intervencija.

Ipak, sav uložen trud na formiranju kvalitetnih remiza, zasigurno će biti višestruko vraćen kroz ostvarene gazdinske ciljeve na uzgoju i zaštiti divljači, a koji se ogledaju kroz brojnost i kvalitativnu strukturu lovnog fonda.

Hrast lužnjak

Jednodoma, anemofilna, listopadna vrsta. Ima dobru izdanačku snagu. Raste obično u ravnicama i dolinama na dubokom, pješčanom ili ilovastom, plodnom, svježem ili vlažnom zemljištu sa podzemnom vodom, koje se povremeno plavi. Dostiže visinu do 50 metara. Krošnja je vrlo granata i široka. Plodovi – žirevi, po veličini i obliku varijabilni, obično izduženo jajasti, svijetlosmeđi.

 

Hrast kitnjak

Jednodoma, anemofilna i listopadna vrsta. Jedna od najvažnijih naših vrsta. Raste uglavnom po brežuljcima i brdima. Može da raste na raznim geološkim podlogama. Listopadno drvo visoko do 40 metara. Plodovi – žir je varijabilan, dug do četiri cm i debeo do 2.5 cm, jajasto cilindričan, svijetlosmeđe boje.

Bukva

Naša najrasprostranjenija i najznačajnija šumska vrsta. Veoma široka ekološka amplituda, kao i visinska – od 100 do 2000 metara nadmorske visine. Izbjegava poplavne terene, traži duboka, svježa i bogata zemljišta. Široke i dosta rijetke krošnje, masivnog i često krivog debla, dok u sklopu raste pravo i formira deblo očišćeno od grana.

Plodovi – “bukvica” (žir), duga oko 1,5 cm.

Bagrem

Listopadno drvo koje se odlikuje brzim porastom, kvalitetnim drvetom i velikom izdanačkom sposobnošću. Iz tog razloga je potrebno voditi računa o mjestu sadnje ove veoma invazivne vrste. Skromnih je zahtjeva u pogledu kvaliteta zemljišta, prilagođava se svakom zemljištu. Plodovi – spljoštena mahuna, duga do 10 cm, široka 1-1,8 cm, sa 6-8 sjemenki.

*Navedene vrste visokog drveća su samo jedan broj vrsta koje mogu da budu glavni nosioci budućih remiza. Tu su svakako i obična lijeska, obična jela, obična smrča, crni i bijeli bor…

Darko Jovanić

Be the first to comment

Leave a Reply